Njegovo sušenje treba vršiti po svim pravilima: svakodnevnim okretanjem biljke na suvim podlogama, na senovitim i promajnim mestima.
Kada se skladišti, to treba vršiti u posude koje dobro zaptivaju, a ne treba ga čuvati nikako duže od jedne godine, jer alkaloidi - aktivni principi koje poseduje rosopas nisu previše stabilni i mogu znatno varirati u biljci, što može biti problematično sa aspekta efikasnosti u fitoterapiji.
Lekoviti sastav biljke
Najvažniji lekoviti principi rosopasa su alkaloidi - izohinolinski derivati, koji su srodnici opijuma, alkaloida maka. U nadzemnom delu ima ih oko 0.6%, a u korenu i dvostruko više.
To su: helidonin - glavni alkaloid u rosopasu, heleritrin - koji ispoljava lokalna nadražajna delovanja, berberin - od kojeg potiče karakteristična boja rosopasovog soka, homohelidonin, protopin, itd.
Teoretski gledano po sadržaju ovakvih alkaloida - biljka je otrovna.
To su sve srodnici opijuma, za koji su poznata sva opisana i drastična sistemska delovanja u organizmu.
Stav o njegovoj otrovnosti zastupaju i neki slavni travari-fitoterapeuti, preporučujući ga samo za spoljnju upotrebu.
No, mnogi drugi fitoterapeuti imaju drugačije mišljenje, a i naša praksa je demantovala stavove o njegovoj otrovnosti. To se samo uklapa u veliku mudrost i nedokučivost Prirode, da ono što je otrovno u jednoj biljci, ne mora imati istovetne efekte u drugoj.
U prirodi ništa nema svoju kopiju, svaka je vrsta jedinstvena... Uostalom, pitanje je, da li dejstvo rosopasa možda predstavlja udruženo delovanje svih aktivnih principa, koji u krajnjim efektima neutrališu teoretsku toksičnost alkaloida u njemu.
Bilo kako bilo, rosopas se može koristiti i za unutrašnju primenu u obliku čaja, a takođe i u čajnim mešavinama, samo treba paziti, da se ne unose veće količine od tri šolje čaja (oko 600 ml) dnevno...
Osim alkaloida rosopas ima i saponina, karotenoida, organskih kiselina za koje se vezuju alkaloidi (jabučna, limunova), nešto etarskog ulja i nedefinisanih sastojaka sa terapeutskim delovanjem na srce.
Lekovita dejstvaMože se reći da je malo biljaka oko kojih su se ispredale takve legende i priče kao oko rosopasa. Bio je u centru pažnje najslavnijih terapeuta još u antičkom periodu, tokom srednjeg veka, a i u novije vreme.
Jedna legenda kaže: Da onaj bolesnik kojem nema spasa od njega zaplače, a onaj koji će ozdraviti propeva.
Žuta boja njegovog soka fascinirala je srednjevekovne alhemičare, koji su ga zvali „coeli donum" - nebeski dar, smatrajući ga sastojkom „kamena mudrosti" - simbolom svih bitnih odgovora o svetu, a čiji deo u formi rosopasa leči gotovo sve bolesti, pa i one najteže.
Iako je prisutna podeljenost mišijenja o njegovoj otrovnosti, zajednički je stav, da spada u jednu od najcenjenijih biljaka i da je jedno od najmoćnijih oružja fitoterapije, bez obzira u kojoj se formi primenjuje...
Omiljen je od strane najpoznatijih travara i ta njegova reputacija ni malo nije slučajna. Uostalom, njegova reputacija je stvorena u minulim epohama, a praksa je ta koja i danas daje potvrde njegove delotvornosti.
Brojne su indikacije kod kojih ga je moguće primeniti:
- Lekovit je pre svega kod tegoba digestivnog trakta. Predstavlja stalnu biljku mnogih kombinacija za tegobe želuca. Sa nivoa sadašnjih znanja o aktivnim principima, smatra se da lekovito dejstvo na želudac postiže alkaloidima i saponinima.
- Stimuliše sekreciju želudačnih žlezda i lučenje njegovih sokova.
- Ublažava bolne krize, uravnotežava lučenje kiseline u njemu i normalizuje akt varenja.
- Harmonizuje uopšte rad celog digestivnog sistema, a i pražnjenje debelog creva.
Još je Paracelzus uočio sličnost izgleda žuči i rosopasovog soka (i bojom i gorčinom) i tu homopatsku sličnost ugradio u metod poznat kao „Paracelzusova medicina znakova". Iskustvo je i pokazalo da je rosopas odličan holagog (stimulator žučne sekrecije i prolaznosti)...
Dejstvo rosopasa na žučnu kesicu zasnovano je na sposobnosti razbijanja grčeva - na spazmolitičkom dejstvu što je velikim delom vezano za aktivnost helidonina
Usled toga, rosopas će ublažavati sve krize bolova, uslovljene poremećajem žučne prolaznosti, bilo na organskoj osnovi (kada postoji objektivna mehanička prepreka) ili usled funkcionalnih problema...
Spazmolitičnost rosopasa olakšava i astmatičke tegobe i razbija grčeve disajnog stabla, odnosno njegove glatke muskulature...
Ublažavanje grčeva i stezanja krvnih sudova korisno je u terapiji angine pektoris, cirkulacionih poremećaja - arterioskleroze, u lečenju hipertenzije - povećanog arterijskog pritiska.
Sposobnost rosopasovog soka da curi, preliminarno je opredelilo biljku kao potencijalno sposobnu za lečenje cirkulacionih poremećaja (još jedan aspekt „medicine znakova"), što je u praksi i pozitivno potvrđeno.
Izgled prelomljene stabljike
